Matej Periš je bio divan mladić, veliki čovjek i prijatelj i vječito nasmijan. Ovako je počela svoju ispovijest Diana Matković razredna Mateja Periša iz Pete gimnazije Vladimir Nazor u Splitu. Kako kaže Matej je uvijek bio raspoložen i optimističan.

 

” Matej je imao izraženi smisao za humor. Sjećam se tako da sam ponedjeljkom, u njegovoj četvrtoj godini, uvijek poslednji čas imala kod njih. Došla bih već umorna, a on bi me dočekao s čokoladom na katedri i rekao:

 

” Hajde, razrednice, pojedite malo, pa ćete nam lakše opravdavati časove.” Ta će mi slika zauvijek ostati u pamćenju” – prisjeća se Matkovićeva. Tokom razgovora ova žena nikako ne prestaje da potencira vedrinu nastradalog Splićanina, koja je, kako kaže, grejala i zračila. “Matej je jedan od onih učenika kojeg se, kao razredna, rado i s ljubavlju sjećam. Kada ste razredna četiri godine, doživljavate tu djecu kao svoju. Pohađao je sportsko odjeljenje. Simpatičan, dobronamjeran, veseo uvijek i, nadasve, dobro vaspitan “– kaže Matković. Matejeva razredna kaže da se prethodnih mjeseci nadala srećnom kraju i da je vjerovala da će snaga i optimizam njegove mladosti pobijediti.