Jedno od pitanja koje se često ljudi pitaju je zašto se ljudi na starim slikama nikada ne smiju? Naime, ljudi u prošlosti nisu bili depresivni , tužniji nisu ohodali deprimirani. Njihove ozbiljne slike govore nešto drugo a to je da su imali drugačiji odnos prema slikama.

 

Kada su se ljudi nekad slikali za njih je to bio važan trenutak. Fotografisanje je bilo rijetko i nije ga mogao svako priuštitit. Neki su to napravili samo jednom u životu.

 

Poziranje za kameru izgledalo je kao da poziraju za slikara, jer je toliko dugo to trajalo. No, prave slikare koji bi crtali portrete mogli su si priuštiti samo najbogatiji, a fotografije i oni malo siromašniji. Upravo zato su ljudi dosta ozbiljno shvaćali taj veličanstveni trenutak koji si možda više nikada neće moći priuštiti.