Momčilo Aritonović, otac ubijene Gordane Đokić iz Aleksinca kroz suze je novinarima rekao kako su njegova kćerka , zet i unuka bili veoma bliski sa Džonićem koji ij monstruozno ubio: ”Pa na dan ubistva su bili zajedno u kući moje prije, Goranove majke… Kako je, bre, mogao?! Gdje će mu duša?! Jel on čovjek il’ je zvijer… Sjediš za stolom sa nekim, pričaš, smiješ se, a onda ih posle par sati pobiješ, spališ, u pepeo ih pretvoriš. I još se poslije toga praviš ožalošćen”

 

Dodao je i da između njegovog zeta i Džonića nije bilo nikakvih svađa niti sukoba: ” Odmalena su njih dvojica bili nerazdvojni. Pa to zlo od čovjeka, taj krvnik je moju unuku Lidiju kao bebu držao u rukama, igrao se s njom, a sada ju je ubio! Ne mogu to da shvatim, nikako ne mogu… Sad, evo, čujem, pričaju da je bio zavidan… Moguće je to, sve je moguće kad su takvi ludaci u pitanju. Sve što je moj zet imao, sam je stekao, a Džonić je imao samo ono što mu je otac gastarbajter kupovao”

 

Momčilo je još i rekao da je svoju kćerku, unuku i zeta zadnji puta vidio u nedjelju 26. septembra, kada su iz Aleksinca krenuli ka Goranovoj majci u Moravac: ” Pekli su tih dana papriku, spremali ajvar za zimu. Ništa nije slutilo na zlo… Tada sam ih, eto, vidio i više nikada neću. I sve zbog tog monstruma… Samo kad se sjetim, Džonić je i posle ubistva dolazio u kuću Đokićeve majke, glumio da tuguje, bio je i na sahrani… Ama, ne može to normalan čovjek da uradi! To je, to je… ne znam više kako bih ga nazvao”